21. studeni, 2018.

O NAMA

 
21. studeni, 2018.
Antikvarijat Ezop utemeljen je 2003. godine u Osijeku. Zasad radi uza sitne pogrješke, bez greške :). Da bi se moglo nastaviti u takvu tonu, shvatili smo da je potrebno baviti se, osim knjigama, i antikvitetima i glazbom. Kod nas se, dakle, mogu kupiti, a i prodati (a neki koji su vičniji trgovini - i zamijeniti ... oš' prodaja - oš' kupnja... pravi shop) knjige, udžbenici, glazbeni CD-i i gramofonske ploče, stare razglednice i antikviteti. One koji imaju gramofon čeka lijep izbor vinila, LP-a ili u narodu zvanih gramofonskih ploča, a za njihovu djecu ima dobar izbor onih malih singlova. Ezopovce ipak ponajprije zanimaju polovne, stare, (zlo)rabljene, korištene, iščitane, davno rasprodane, teško nabavljive, iz druge ruke, i da ne nabrajamo dalje - knjige. Sve knjige na tom popisu nisu jedine koje posjedujemo. Pa ako vas nešto više zanima, slobodno nam se obratite, zapitkujte, cimajte, a ako treba - i za rukav vucite, jer mi možemo i moramo, tako kaže legenda, svašta nabaviti.

Kako izgleda antikvarijat možete pogledati na videu ispod
 
 
 
BOGDANKA (Mađarska bodljorepa)
Dolazi u Ezop nakon puča u antikvarijatu 2016. godine. Kao pravnica napušta posao, kuče i mače i javlja se na raspisani natječaj. Tu joj se nada da će joj biti bolje nego na starom poslu vjerojatno rasplinula nakon prve plaće. Nakon razmišljanja i vaganja veća plaća i manje posla ili manja plaća i više posla - izabrala je ovo drugo. I nije jako pogriješila. Sad je glavni kotač i oslonac, kako joj voli reći njen šef (iako smo čuli da to govori i drugima, lijepo je to znati). Bogdankine profesionalne sposobnosti pravnice u usustavljivanju posla najbolje se vide pri otkupu. Tu do punog izražaja dolazi pravnička profesionalna deformacija, koja se jako lijepo može iskoristiti na ovom poslu. Rečenice tipa „Tako piše u pravilniku.“, "Mogu vam dati samo toliko koliko je određeno pravilnikom po članku 112. stavku 47. o otkupu." te "Obvezno potpišite isplatnicu." neizbježne su ako se susretnete s njom. Iako je cijelo vrijeme naša poslovna politika da se ponudi najmanje što je moguće, po principu ponude i potražnje, Bogdanka nikako da te principe usvoji, nego svakom profesionalno ponudi koliko mu zaista pripada, što se dakako kosi s politikom firme. No, unatoč tim nedostacima (a tko ih nema izuzev šefa), Bogdanka ima i dobre strane. Uzmimo primjer - kad biste došli k njoj uzeti neku ploču, rado bi se raspričala o Hendrixu, o postavama Pink Floyda, Led Zeppelina i ostalim vrstama letjelica. Također, ako se dotaknete i današnjih bendova, pokazuje zavidno znanje jer je u duši rokerica i često baulja po koncertima. Ne bi to bilo ništa strašno da se ona uvijek ne prehladi kad u blizini ima koncert recimo Rundek ili Stefanovski, te traži bolovanje. Sva je sreća što Tolkien, Huxley i Jung više nisu živi jer bi ona išla i na književne večeri, a morate znati da se radi o vrlo mladoj osobi.
I na kraju još jedna zanimljivost, obično mi normalni ljudi poslije radnog vremena odlazimo kući, u kafić, vrtić, a Bogdanka nakon posla odlazi na posao – da se malo opusti.
 
ZORANA (Mandragora)
Dolazi također nakon Facebook-revolucije i pokušaja puča u Ezopu u ljeto 2016. U njenu prisutnost u Ezopu možete biti sigurni ako samo uđete u prostor i čujete grleno smijanje - znači tu je Zorana.
Inače, ona je osoba kojoj valjda nikad ne treba stolica - jer sad je na ljestvama, sad slaže knjige, sad je na stolu. Vrlo je energična, pa se nismo jednom zapitali čime se hrani da je takva. Nakon iscrpne analize došli smo do sljedeće spoznaje - naime, kao i u Bogdankinu slučaju radi se o profesionalnoj deformaciji, pa je tako i tretiramo. Ona je magistrica nutricionizma, što nikako nije u skladu s time što je vegetarijanka. Nigdje, prijatelji moji, u toj prehrani nema slanine, kulena, čvaraka, kobasa ni ostalih vrsta vitaminima bogatih namirnica iz srca Slavonije. Sve trava. Stoga ne čudi i to ponašanje i ti histerični napadi na posao tamo gdje ga nema i gdje ga ne može biti. No kakvi jesmo, tolerantni i načitani, nismo mogli samo tako odbaciti osobu koja je skrenula s pravoga puta u pol ravne Slavonije, nego smo je eto i takvu primili i sad je ona stalan član našeg tima. Naravno, te njene sklonosti nastojimo zadovoljiti tako što joj zadajemo kreativne i praktično nemoguće zadatke - koje ona svejedno uspješno rješava. Kod nje je također primijećen simptom uzimanja dana godišnjega kad dolaze neki bezvezni bendovi tipa Rundekova Cargo trija ili Majki. Inače kao i Bogdanka ostaje nakon posla na poslu, pa bi netko tko to gleda sa strane pomislio da su to neke prijateljice, a ne djelatnice – što kvari sliku o profesionalnosti na koju se volimo pozivati.
 
IVICA (Griphook)
Nezahvalno je pisati o sebi, rekao bi on. Zakonodavac ga naziva vlasnikom, a i oni kojima treba dati novac; drugi ga, dok ga ne upoznaju, zovu šefom, radnici mu viču Vi...
Taj brkato-bradati tada mladić daleke 2003. s diplomom u ruci i figom u džepu pokrenuo je u malom, trošnom prostoru šoubiznis danas poznat pod imenom Ezop antikvarijat. To je u početku bila prostorijica s knjigama prikupljenima na majke mi od prijatelja, rodbine i poznanika, uložilo se puno svoga novca i ljubavi. I tako, vrijedno skupljajući građu, mic po mic, knjigu po knjigu, skupio je dovoljno knjiga da započne ostvarivanje svog dječačkog sna, a to je da nekome bude šef. U početku su ga Osječani, nenaviknuti valjda na takvo što u svome gradu, zaobilazili, a on tvrdoglav kakav jest, ustrajao je u svojoj namjeri da Osijek ima antikvarijat, pa su sugrađani s vremenom popustili i počeli navraćati u Ezop. Prolazilo je vrijeme, a Ivica je vrijedno učio i čitao, i onda mu je jednoga dana za oko zapela rečenica koja mu je stubokom promijenila poslovni život. Bila je to rečenica "Iznajmljujem prostor u Županijskoj ulici". Ne budi mu teško, prostor je unajmio, opremio prema svojim zamislima, zaposlio rodbinu i od prijatelja poznanike. Unatoč priželjkivanoj harmoniji i sreći, doživljavao je lijepe napade rodbine i ostalih bliskih im zaposlenika, ajmo ih jednim imenom nazvati Monika, Mateja, Božo, Andreja te Dolores i Sanja. Bilo je tu nekvalificiranih, čitačica loših ljubića, članova velike političke stranke, neurotika, histerika, wannabe mafijaša i vjernika (također wannabe), nezainteresiranih za knjige kao takve, lažljivaca, prevaranata i ucjenjivača... Naravno, nitko nije savršen, pa ni Ivica sam, ali ovaj skup ima rušilačku snagu koju ni Hooverova brana ne bi mogla obuzdati. Bilo je tu prijava, krađa, odlaska na ispitivanje u MUP... To možda ne bi ni izašlo na vidjelo da se nije umiješao prst sudbine i otkrio postojanje male, tajne, zatvorene facebook-grupe gdje su se spomenuti okupljali - kako se poslije pokazalo, radi organiziranog prijevoza luksuznim automobilima (u koje je nekima to bila jedinstvena prilika da uđu), jeftinih cigareta iz susjednih nam država i pokoje zaljubljenosti, a možda su samo šefa željeli učiniti boljim. Bolan je to bio proces kad je uvidio da je ipak malo pretjerao, zanio se i napravio otklon od ideala šefa. Što mu je trebalo da isplaćuje plaće veće od minimalca, da ih isplaćuje redovito i na vrijeme, da im daje za prijevoz kad nije ni morao (sve ovo inače je česta osobina baš hrvatskih poslodavaca), da im daje popuste, da im ne skida s plaće zbog inventure, daje im božićnice i slobodne dane kad to požele – jer ipak su sve to redom izvanserijski kapaciteti. Budući da je želio da se njegova zahvalnost proteže i u budućnost, dao im je i izdašne otpremnine.
Na kraju je ipak dobio što je tražio – Bogdanku i Zoranu. Život mu je sad učmao i dosadan jer ne mora neprestano tupiti iste stvari recimo da treba pozdraviti kupca, koje knjige otkupljivati, koje ne, i još puno, puno toga, uvijek iznova.
Dosada ga je natjerala da kreira Knjigoljuba i Copyrka, te da se posveti izradi nove web-stranice.
 
INGA (Jednorog)
Studentica hrvatskog jezika - činjenica koja govori sve. Sama za sebe kaže da voli književnost, a završi u antikvarijatu. Inače, Inga njeguje zanimljiv stil odijevanja, to joj, kaže, pomaže da bude autoritet djeci, a i mi je odmah shvaćamo ozbiljnije.
 
VALENTINA (Fluffy)
Studentica informatologije, smjer knjižničarstvo - mislimo da je mogla raditi drugdje. Možda nakon nekoliko godina shvati da mi prodajemo knjige, tj. da smo bliže trgovini nego onome za što se izdajemo. Neke njene slike krase prostor antikvarijata – moglo bi se reći da se koristi svojim dječjim šarmom da manipulira nama za vlastiti probitak. U posljednje vrijeme preuzela nam je i sve izloge.
 
ANTONELLA (Nargl)
Studentica informatologije. Često i prečesto uskače kao zamjena kad nema Bogdanke i Zorane, koje su opet često i prečesto na bolovanju u dane koncerata. "Sva sreća što nas dobri bendovi uglavnom zaobilaze jer smo u slijepom crijevu Hrvatske, jer inače ne bih mogla uz faks biti i ovdje", zna reći zabrinuto Antonella.